Osnovna škola Rečica

Rečica

Kod Karlovca se grada u blizini

našlo lijepo selo u nizini.

Na pola puta od grada do mene

u Rečici moja škola vena.

U školi nema sada đaka

i hodnici puni su joj mraka.

Svi čekamo da virus uvene

pa da glasno se u školu krene.

Virus ovaj nije mačji kašalj,

ali postat će on promašaj.

U Rečici plešu pčele i cvrkuću ptice

dok čekaju naše male i glasne glavice.

Vratit ćemo se mi tamo kao da ništa bilo nije

i škola će naša tada živjeti kao prije.

                        ANDREJ KRAŠIĆ KOSIĆ, 6. razred

Korona u Rečici

To je selo malo moje

U kojem se ljudi više ne broje.

Sve je izludila ova izolacija

Pod nama se izgubila formacija.

Korona je svima zaustavila dah,

a od bolnice utjerala strah.

Šumi kiša u mom selu

Takve nema ni u hotelu.

Drveće još jedino šeće na sve strane,

A djece nema da otkrivaju livade tamne.

Bilo je lijepo do proljeća ovog,

A sada je nestalo sveg lijepog ovog.

                                               Tara Mravunac, 6. razred